ORGANSKE TVARI KAO TERET ZAGAĐENJA

ORGANSKE TVARI KAO TERET ZAGAĐENJA

Razgradnja i korelacija sa potrošnjom kisika

U standardnim prilikama glavninu onečišćenja (zagađenja) otpadnih voda (naročito kućanskih) predstavljaju organske tvari za čiju se razgradnju troši otopljeni kisik iz vode. Prema tome, stupanj onečišćenja otpadnih voda organskom tvari u izravnoj je vezi s količinom kisika potrebnom za oksidaciju, odnosno razgradnju, te tvari.

Količina kisika potrebna da se razgradi biološki razgradiva organska tvar u vodi posredstvom aerobnih mikroorganizama naziva se biokemijska potrošnja kisika (BPK).

Ukupna biokemijska potrošnja kisika (BPKUkup ) je količina kisika potrebna za potpunu razgradnju organske tvari.

Radi kvantificiranja opterećenja otpadnih voda organskom tvari za praktične je potrebe uveden pokazatelj petodnevne biokemijske potrošnje kisika (BPK5 ).

BPK5 se određuje tako da se relativno mala količina otpadne vode razrijedi u znatno većoj količini destilirane vode bogate otopljenim kisikom. Ta se smjesa stavi u bocu u kojoj nema zraka i drži u njoj 5 dana na temperaturi

20 °C. Nakon toga se odredi koliko je otopljenog kisika potrošeno, te se ta količina izražava u miligramima kisika na litru otpadne vode.

Orijentacijski, za kućanske otpadne vode BPK5 iznosi do 400,0 mg/l , odnosno 400,0 g/m3.

Za industrijske otpadne vode koje su onečišćene (zagađene) organskom tvari uobičajeno je BPK5 izražavati brojem tzv. ekvivalent stanovnika (ES, EBS, PE), tj. usporedbom BPK5 industrijske otpadne vode s BPK5 otpadne vode po stanovniku.

EBS (ekvivalentni broj stanovnika) industrijskih otpadnih voda se dobije se dijeljenjem ukupnog BPK5 industrijskih otpadnih voda sa vrijednošću od 60,0 g O2/ES/ d (60,0 g kisika po ekvivalent stanovniku po danu).

Vrijednost za BPK5 od 60,0 g O2/stanovnik/ d , za kućanske (komunalne) otpadne vode je usvojena kao standard.

Na osnovu toga, i uz prethodno navedeni BPK5 za kućanske otpadne vode od BPK5 = 400,0 mg O2 /l , odnosno 400,0 g/m3 može se izračunati i količina dnevne produkcije otpadne vode po jednom ekvivalent stanovniku (ES, EBS, PE), čime se dobije da dnevna količina otpadne vode po jednom korisnikue, to jest ekvivalent stanovniku dgovara količini otpadne vode od Q = 150 l/st./dan (litara/stanovnik/dan), to je Q = 150 l/ES/d,

i to je QES = 150 l/d (litara po danu).

Kod ispitivanja svojstava otpadnih voda, naročito industrijskih, uobičajeno je određivanje i hemijske potrošnje kisika (KPK). To je ukupna količina kisika koja se potroši na razgradnju organske tvari, a ekvivalentna je koncentraciji oksidansa (kalijevog bikromata ili kalijevog permanganata).